U petak, 16. veljače 2024. godine, tragično je preminula naša draga kolegica Janja Galić, umirovljena učiteljica hrvatskog jezika.

Čuvat ćemo je u sjećanju kao dragu, dobronamjernu, mudru i empatičnu kolegicu, istinskog domoljuba i vjernika.

Gospođa Janja Galić, rođ. Jukić, rođena je 21.03.1939. godine, u Posušju, u malenom gradiću u Hercegovini, gdje je pohađala i osnovnu i srednju školu. Kako je potjecala iz obitelji kojoj je obrazovanje imalo značajnu ulogu u životu, otišla je na školovanje u Mostar, gdje je 1960. godine stekla učiteljsko zvanje. Po završetku školovanja, svoj radni vijek započela je u učionicama škola u manjim mjestima u okolici Posušja, u Viru, zatim u Poklečanima i na kraju u samom Posušju, gdje je ostala do 1963. godine.  

Želja za dodatnim napredovanjem i stjecanjem novih znanja odvela ju je u Zagreb. Svoje školovanje nastavila je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, gdje je 1965. godine stekla zvanje nastavnika hrvatskog jezika i povijesti.

Sudbina joj je u život dovela i njenog životnog suputnika, pok. Florijana, našeg kolegu, prof. hrvatskog jezika, s kojim je osnovala obitelj. Bog ih je nagradio s troje iznimne djece, Katarinom, Hrvojem i Anom, koji će s razlogom biti njihov neiscrpni izvor radosti i ponosa.

Ta ista sudbina, ili božja providnost kako bi Janja rekla, dovela ih je i u Prigorje, i u našu školu. Ovdje su osnovali svoj dom, prilagodili se sredini u kojoj su živjeli, stekli mnoštvo prijatelja i poznanika s kojima su dijelili i radost i tugu, i lijepe i teške trenutke.

U školi u Adamovcu, Janja je započela raditi davne 1965. godine, a u obje naše osmorazredne škole ostala je raditi sve do umirovljenja 2004. godine. Većinu svog radnog vremena predavala je Hrvatski jezik, ali u skladu s potrebama Škole preuzimala je manje zanimljive i privlačne obveze. Dodatno se usavršavala i pripremala kako bi mogla predavati Povijest, Prirodu, pa čak i Geografiju. Kako Škola nije imala knjižničara obavljala je i knjižničarske poslove vodeći računa o nabavi i distribuciji knjiga učenicima.

S radošću je opismenjavala generacije i generacije učenika, pa i nas kolega, prenoseći nam ljubav prema hrvatskom jeziku, našim pjesnicima i piscima. Učenike ovog kraja  poticala je da njeguju svoj materinski, kajkavski izričaj.

Vodila je knjižničarsku i literarnu grupu, u okviru koje je svoj poetski dar prenosila na djecu, i tako ih pripremala za mnogobrojna županijska i državna natjecanja gdje su promicali glas i ugled naše škole.

Od 1983. do 1987. godine bila je voditelj područne škole u Adamovcu, pri čemu je upoznala i ovu manje zanimljivu stranu učiteljskih obveza. Kako je bila vrstan poznavalac svih oblika učiteljskog posla, žustro je podržavala i zastupala naša nastojanja u borbi za bolji društveni status, s kojim opravdano nije bila zadovoljna.

Cijeli svoj radni vijek, gotovo četrdeset godina, bila je razrednik. Vodila je brigu o cjelokupnom razvoju svakog djeteta u mnogobrojnim generacijama učenika. Takvu istu brigu pokazivala je i prema kolegama, unoseći u zbornicu pozitivna razmišljanja i dijeleći kratke, usputne, ali djelotvorne savjete  utemeljene na znanju i životnom iskustvu. Na tome smo joj istinski zahvalni!

Po odlasku u mirovinu, sloboda u raspolaganju sa vremenom dopustila joj je da se bavi onim što je najviše voljela. A to su bili njena obitelj i ljudi s kojima se družila.

Svoju snagu crpila je iz prirode i nepresušne vjere u Boga. U prirodi je proučavala i  pronalazila biljke čija je ljekovita svojstva koristila kako bi pomagala drugima. Vjera  u Boga pomagala joj je da u svojoj okolini širi pozitivnu energiju, pomažući drugima da razumiju dar života i lakše podnesu neizvjesnu svakodnevnicu.

Njen nagli i neočekivani odlazak u svima nama je izazvao bol i nevjericu. Tužni smo zbog rastanka i neostvarenih druženja. Ono što ostaje u nama je sjećanje na njen ispunjeni život vrijedan poštovanja. Vjerujemo, u ono što je i ona vjerovala, da se sada nalazi na nekom ljepšem mjestu.

Posljednji ispraćaj drage pokojnice bit će u petak, 23. veljače 2024. godine,  u 13:20 sati, iz mrtvačnice na Markovom polju.

Počivala u miru Božjem!

Obitelji i rodbini izražavam najdublju sućut!

U priloženom dokumentu je Nekrolog koji je na sahrani čitala učiteljica Ljiljana Bukal.